Pitam se često…

“- Ne treba se bojati ljudi.
– Pa ja se i ne bojim ljudi, nego onog što je neljudsko u njma.”

Screen_Shot_2014-12-17_at_9.05.41_AM.png

Razmišljajući o čovjekovoj zlobi, priupitam samu sebe vrlo često bih li ja puno bolje uspjela u životu da sam poput njih. Možda bih imala više sreće u životu da slijedim put isfrustriranih i zlih ljudi, koji moraju dobiti sve na dlanu jer načinom svog ponašanja utjeruju strah u kosti drugima. Ne znam, možda sam se trebala ugledati na njih, pa da mi se svi uvlače, i da svi pomno biraju riječi koje će mi izgovoriti, da ja ne bih poludjela na njih, i izgovorila im stotinu drugih ružnih riječi. 

Pitam se često, možda bih se trebala ponašati kao većina maloumnih ljudi koji se raspisuju po društvenim mrežama, sa još više maloumnim komentarima. Možda sam ja ne-čovjek, koji ne razumije smisao takvog postojanja, i možda jednostavno živim u krivom vremenu, sa potpuno krivim razmišljanjem i očekivanjima.

Pitam se često tko je dozvolio ovim ženama (ne svim) u srednjim godinama da si rade razne račune na društvenim mrežama, i da sisaju život iz drugih ljudi. Da budu svakom loncu poklopac, da budu najinteligentnije, najčitanije, najbolje i pak najkorisnije. Znate, one su ipak u srednjim godinama, a mi mladi smo za njih samo mlado meso koje im krade njihov prostor, njihove propale ideje, i njihovu mladost.

Potaknule su me ove misli jer čak i previše listam komentare na internetu, i nalazim se u previše “kulinarskih” grupa gdje mnogi svakodnevno postavljaju specijalitete, iz svoje kuhinje.

A sad, nisam u krizi srednjih godina, jednostavno sam bloger koji se bavi s hranom i volim biti u toku svugdje, učiti nove stvari i sklapati nova prijateljstva.

Jesu li moguća nova prijateljstva? Čovjek je čovjeku najgori neprijatelj, samo gleda kako ćeš okrenuti leđa, da ti pritom može zabiti največi nož u njih.

Za izraz “fuj”, nisam čula otkako je moj brat bio malen, pa je vrlo često govorio fuj za bilo što. No, moja majka koja je također bila srednjih godina, izricito ga je ispravljala i govorila kako se za hranu nikada ne govori da je “fuj” jer hrana je hrana, ona je nešto što mnogi nemaju, i treba ju gledati malo dragocjenije. Dok moja N.. nikada nije ni naučila za riječ fuj, pa ju nisam nikada morala ni ispravljati. 

Čitajući te silne komentare koji se nalaze ispod nečijeg današnjeg specijaliteta, i vidjevši kako se netko zbilja potrudio da to jelo pripremi, poslika i postavi u grupu. I vrlo vjerojatno je taj netko bio čak i uzbuđen i sretan jer u tom trenutku može podijeliti s nekim svoj trud, svoje umijeće i svoju hranu koju jede, i koja je ujedno i jedino što trenutno ima. No, onda kada se na to sve nadovežu one iste žene srednjih godina, koje nemaju ni osnovnu kulturu, onda se pitam kakvi smo mi ljudi.

Kada jedna žena toliko isfrustrirano izvrijeđa nekoga jer nije napravio jelo kako ona smatra da je trebao, i kada mnogo puta kaže za to isto jelo da je “fuj”, zaista se pitam.. ima li ta osoba djecu, i kako je njezina majka nju učila!?

Danas imaš, sutra možda nećeš imati.

hum in warjpg.jpg

Ljudi se trude da bi pomagali onima koji nemaju ništa, i ne rade to da bi ih drugi dizali u nebesa, rade to jer imaju osjećaje i boli ih kada netko nema što za jesti. I onda se dogode one, maloumne neodgojene gospođe (što drugo reći o njima?) koje sisaju život iz drugih ljudi jer je njihov život davnih dana završio. 

Pitam se često što se događa i u glavama ovih mladih djevojaka koje prate očigledno stope svojih majki koje ih nisu baš nešto korisno naučile, pitam se kakav je to krug, i kakvi će ljudi nakon njih postati i nastati. 

Žene..

Pitam se..

Često se pitam zašto je žena ženi najgori neprijatelj, zašto žene vrijeđaju druge žene, i zašto ljubomorne ispade pokazuju tako lako. Zašto imaju potrebu da ganjaju jedna drugu i da gledaju i čekaju kada će netko pogriješiti, da bi istog trena mogle krenuti sa groznim izrazima, uvredama i još gorim ponašanjem. Ženstvenost više nije u modi, biti žena nije lako. Žena koja je ženstvena, a okružena ne-ženama, ne može biti na boljem glasu od nje. Možeš biti okružena sa mnogo žena, koje nazivaš svojim prijateljicama, no čim ti njima okreneš leđa, žene će početi lajati. 

Često se pitam postoje li iznimke? Ima ih, vjerujem u to, čak vjerujem da je večina onih koje su iznimke. No, biti okružen s ovakvim ljudima, ne čini te ništa boljom osobom, nažalost. 

Ponekad sjednem i razmišljam o boljim ljudima i boljim danima. Kako bi bilo lijepo da postoji što manje zlobnih ljudi. Trudim se što manje vidjeti i čuti, no što se više trudim to sve jasnije vidim i čujem. Iznenađena sam jer vidim da mnogi nose svoje maske, poneki čak i više njih. Za svakog novog čovjeka, jedna nova maska, hm. Čak i onda kada te maske padnu, ne dogodi se nikakva velika razlika jer takvi ljudi su oni koji se cijene. A cijene ih oni koji se boje njihovog mišljenja, i boje se da će im na ružan način izreći poneku kritiku na njihov račun.

Često se pitam, zašto mnogi šute? Svako mišljenje je različito i nemoguće je da se svi slože sa svime, nemoguće je da gomila ljudi misli jednako, i da svatko ima jednak odgovor. U ljudima je strah govora, strah podijele mišljenja, strah da ih netko neće razumijeti, da će ih netko izvrijeđati i javno prozivati.  

Ne bojim se svog mišljenja, pogotovo ne u ovo današnje vrijeme kada je rijetko tko čovjek. Kada rijetko tko ima hrabrosti da kaže ono što zaista misli. Ne bojim se tuđih priča, niti me previše zanimaju ljudi koji imaju namjeru samo da napakoste drugima. Ne znam gdje su se ostali izgubili, kojim putem oni idu, i gdje će oni stići? 

Ako mislite da ćete vašom šutnjom postići mnogo toga, nećete. Uvijek će biti cijenjeni oni koji će blatiti ono što ste vi učinili, istina – na takav način vam davaju bilo kakvu “reklamu”, no šutnja nije način.. Nemojte biti jedni od onih koji će zaboraviti na svoje mišljenje, koji će svoje mišljenje držati u svojoj glavi ne dijeleći ga s drugima, vi ste jedinstveni, i ne dopuštajte da manipuliraju vašim mišljenjem i vašim idejama..

Pitam se često gdje je ljudskost nestala…

Pitam se često zašto je prestala..

 

 

 

Advertisements

3 thoughts on “Pitam se često…

  1. Pingback: Pitam se često.. – Matea's Kitchn Stories

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s